Sa željom da se ukaže na značaj održivog ponašanja svakog pojedinca napisana je i ova e-knjiga. E–knjiga je namijenjena, prije svega, upotrebi u sklopu dodatne nastave ili različitih izvannastavnih aktivnosti. Sadržaji su napisani na osnovi radionica i edukacija na kojima su mladi sudionici sudjelovali. Obrazovanje za održivost postaje izuzetno važan oblik edukacije i vezano je uz razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje. Mlade treba osnažiti i pokazati im da je uvijek moguće napraviti razliku.
0 Comments
Ovaj tjedan proveli smo posljednju planiranu aktivnost sudjelovanja mladih pod nazivom „Djelovanjem do promjene“.
U ponedjeljak, 4. ožujka, pripremali smo sadržaje za e-knjigu o održivom razvoju i bioraznolikosti na temelju stečenih znanja na radionicama u sklopu projekta. Istoga dana obojali i postavili smo gredicu za cvijeće od automobilskih guma u PŠ Mali Erjavec te je pripreman potreban materijal za provedbu radionica u ostalim područnim školama. U utorak, 5. ožujka, slijedio je nastavak aktivnosti u područnim školama “Juraj Kamenar” Vrhovac i Vivodina. Učenike razredne nastave upoznali smo s projektom i aktivnostima i oni su vrijedno i aktivno sudjelovali u izradi novih predmeta. Napravljene su dvije sjedalice od automobilskih guma i teglice za začinsko bilje od plastičnih boca. Mladi sudionici koji su sudjelovali na aktivnosti u područnoj školi Vivodina upoznali su se također s osnovama vrtlarenja i sudjelovali u sadnji trešnje i jabuke. Radionice je proveo gospodin Papić, vlasnik obiteljskog privrednog gospodarstva “Papić” te je donirao sadnice voćaka. Provedbom ove aktivnosti namjera nam je bila pokazali mogućnosti ponovne upotrebe otpada. Uključivanjem učenika mlađe dobi prenosili smo primjer dobre prakse i učili ih od rane dobi o održivosti. U srijedu, 6. ožujka, bio je posljednji dan i obilježili smo ga posjetom Parku prirode „Papuk“. Stigli smo u prijepodnevnim satima i obilazak počeli predavanjem i stručnim obilaskom „Kuće panonskog mora“. Otkrili smo koje su životinje i biljke živjele na tom prostoru, obišli postav te odigrali na kraju igru prolaska kroz labirint. Nakon toga, jedna od djelatnica parka prošetala je s nama do prostora Duboka. Tamo smo razgovarali, ponovili o orijentaciji i pravilima ponašanja i poštivanja prirode te je slijedila igra Geocaching. Prema napisanim tragovima trebali smo naći točnu lokaciju blaga. Potraga nas je dovela do Stare bukve i uspješno smo pronašli blago i opet ga sakrili za sve buduće tragače. Kako bismo mogli napraviti pozitivne pomake u budućnosti, ponekad se trebamo i osvrnuti na prošlost. S ciljem otkrivanja pozitivnih ili negativnih promjena u našem okolišu, preobrazba koje su se dogodile te učenja novih lekcija proveli smo intervjue u lokalnoj zajednici. Suočeni s ozbiljnim ekološkim izazovima želimo potaknuti na suradničko djelovanje na primjeru iskustva, zrelosti i mudrosti.
KATARINA: Dobar dan. Ja sam Katarina, sudionica Erasmus+ projekta „Udahni zeleno – ekološka aktivnost za održivu budućnost“. Današnji intervju provodimo kako bismo otkrili kakve su se promjene dogodile u našem kraju. Možete li nam se predstaviti za početak? ZDENKA STUPIĆ: Ja sam teta Zdenka. Rođena sam u Požunu, s desne strane Kupe, a evo završila sam s lijeve strane Kupe. Ovdje sam domaća i beskrajno volim Ozalj. Školovala sam se u ozaljskoj školi, Osnovnoj školi „Slave Raškaj“ Ozalj. Potom sam pohađala gimnaziju, a nakon toga sam išla na fakultet koji sam morala prekinuti nakon treće godine zbog ekonomske situacije. Tada sam se vratila u Ozalj i od 1976. godine radila sam u Narodnom sveučilištu Ozalj, potom u Pučkom otvorenom učilištu. Imali smo urede i u centru Ozlja i u staroj školi, a završili smo u Starom gradu. Zatim sam radila u novoj knjižnici u Ozlju i od 2017. godine sam u mirovini. KATARINA: Jeste li primijetili neke ekološke promjene u našem području? Jesu li uopće dobri uvjeti za očuvanje okoliša? ZDENKA STUPIĆ: Okoliš se naravno jako izmijenio. Možemo početi upravo od rijeke Kupe. Nekada su u rijeci Kupi flora i fauna bile drugačije, a do promjena je došlo tijekom vremena zbog različitih utjecaja. U Metlici i okolici su se otvarala nova poduzeća koja su ispuštala otpadne vode pune teških metala u rijeku Lahinju koja se ulijeva u rijeku Kupu te je 70-tih godina došlo do ekološke katastrofe. Mi tada nismo bili niti svjesni kolika je opasnost i kupali smo se u njoj. Međutim, zagađenje se izričito primijetilo na flori jer više nisu rasle vodene biljke kao što je sitina. To je bila sabljasta spužvasta biljka na kojoj su živjele brojne riječne životinje. KATARINA: Jesu li se nakon toga pojavile neke nove vrste ili su samo nestale? ZDENKA STUPIĆ: Ustvari su nestale. Tih godina nestala je vidra i dabrovi. Ljudi nisu ni ribu lovili jer se znalo dogoditi da je Kupa potpuno posmeđila. Nakon uvođenja obveze pročišćivača voda za tvrtke, rijeka Kupa se polako čistila i obnavljala. Ponovno su počele rasti kupske biljke, ali nikada više sitina. Dno kupe bilo je očišćeno te su se čak pojavili i račići koje možemo vidjeti i danas. KATARINA: Kakve su bile šume ovog kraja? Ima li nekih novih vrsta drveća? ZDENKA STUPIĆ: Naše su šume bile pretežito listopadne, a na posjedima plemića kao što su Thurn i Taxis moglo se vidjeti i poneki bor i jele. Autohtono drveće su bukva, hrast, grab. To se promijenilo oko 1976. godine kada je šumarija nabavljala besplatne sadnice borova i sadile su se velike površine. Sadnjom borova promijenila se mikroklima budući da se radi o stablima koja nisu autohtona. Danas u šumama nema velikih ispaša životinja, lišće se ne grablja za prostirke u štalama. Stoga je prirodni rast u šumama povoljniji i mislim da šume našeg kraja trenutno više rastu i bujaju. KATARINA: Kako ljudi danas brinu o okolišu? Jeste li primijetili neke promjene u recikliranju otpada? ZDENKA STUPIĆ: Nekada nije bilo plastike i njenom pojavom došlo je do velikih šteta za okoliš. To se posebno moglo primijetiti za vrijeme visokih vodostaja Kupe jer je donosila taj plastični otpad i to prije svega plastične vrećice. Prva plastična bočica bila je bočica Blisa, sredstva za pranje prozora. Mi, djeca, smo se igrali s time prskajući se vodom. Ljudi su koristili vapno u najlonskim vrećama ili umjetno gnojivo na njivama. Sve nam je to bilo novo i otpad se spaljivao ili jednostavno bacao. I tada su nastala ta velika smetlišta u šumama. Danas se radi na osvještavanju o zagađenju okoliša, tako da takvih deponija više nema. Uči se od malih nogu kako brinuti o okolišu i štiti prirodu. Izuzetak su pojedini slučajevi i neodgovorni pojedinci. Otpad se ima gdje odvesti i razvrstava se u našem reciklažnom dvorištu. Sada već i na kućnom pragu odvajamo otpad. KATARINA: Je li po Vama odvoz otpada sada bolji u odnosu na prije? ZDENKA STUPIĆ: Svakako da je, mogao bi biti bolji naravno, ali to sve ne ovisi samo o komunalnom poduzeću već i o nama samima. O tome koliko smo svjesni i savjesni da pravilno odvajamo otpad. Uvijek moramo krenuti sami od sebe. KATARINA: Ima li u našem kraju nekih prirodnih područja poput izvora i špilja, jesu li ih ljudi prije koristili i kako? ZDENKA STUPIĆ: Ima jako puno, redovita su pojava u našem kraškom i predkraškom području poput špilja, ponikva i škrape. Trebamo biti sretni što obilujemo prirodnim izvorima vode. No nismo svjesni da bi ih trebalo i održavati. Znači čistiti od fermentiranog lišća, nanosa zemlje i otpada i tada bi i dalje bili živi. Na primjer jedan izvor kod etno parka, ispod vrbe, je presušio zbog nemara. Do etno parka prije su bili vlastelinski ribnjaci koji su se punili vodom iz tog izvora. Drugi izvor možemo vidjeti preko puta željezničke postaje, ispod pruge, ali danas ga nitko ne održava. Po šumama je također puno izvora kao Stari zdenac ispod Vinoga vrha, u Ferencima. Jedan izvor se ulijeva u potok Bukovica i tamo je nekada bilo nekoliko mlinova. Sada je prekrasno uređen izvor Pećc. Mještani sela Vrhovac su ga uredili i očistili. Naš kraj obiluje prirodnim izvorima vode. Što se tiče špilja, nama najbliža je ozaljska špilja. Nekada je ta špilja služila za odlaganje smeća, ali sada je uređena. Umirovljena učiteljica povijesti Mara Smičiklas provela je s učenicima i roditeljima akciju čišćenja špilje nakon čega su uslijedila i arheološka istraživanja. Utvrđeno je da je tu živio pretpovijesni čovjek. Neposredno uz špilju teče potok Paveći jarak, tako zvan po starinski, a utječe u rijeku Kupu iznad Starog grada. Na obroncima stijena iznad željezničke pruge nalazi se još oko četiri špilje koje nisu istražene. Istražena i uređena je špilja Vrlovka i imala sam privilegiju sudjelovati u tom projektu. KATARINA: Kakva su kupališta sada u odnosu na prošlost? Jesu li napravljena neka nova ili su preuređena stara? ZDENKA STUPIĆ: Mi smo se kupali na našim kupalištima u selima na rijeci Kupi. Naše je bilo u Požunu, nasuprot Starog grada. Iako ga danas ne bi prepoznali, tada je bio prekrasan pristup koji se čistio. Tamo su žene dolazile po vodu, jer nismo imali izvora. Na prilazu, ispod Starog grada Družba braće hrvatskog zmaja uredila je kupalište za svoje goste i posjetitelje, a i danas se stari Ozaljčani tamo idu kupati. Femberska loza, dio gdje završava selo Požun, bilo je još jedno kupalište i nije bilo uređeno. Šezdesetih godina napravljeno je novo kupalište, zvano Podslivar, koje je bilo jako lijepo uređeno. Bila su dva bazena, duboko i plitko za djecu i skakaonice. Bilo je i lijepo šetalište. Sagrađen je i ugostiteljski objekt i kabine. Tada je Ozalj turistički procvao i postao pravo mjesto za odmor. Održavale su se i razne igre i koncerti na primjer Ive Robića i Mirka Novosela. Današnje kupalište napravljeno ispod hidroelektrane nekada je bilo samo naplavina mulja i nije postojalo. Ali evo vremenom se formiralo i to donje kupalište. Međutim, mi stari Ozaljčani i dalje volimo reći da idemo na „debelu vodu“, iznad brane. KATARINA: Ima li promjena u gospodarstvu i industriji? Jesu li se pojavile neke nove tvrtke ili zatvorile neke stare od kada ste vi bili naših godina? ZDENKA STUPIĆ: Na tom području su se dogodile velike promjene. Vapnara je bila jedna od najvećih industrijskih pogona. Vapno je pretvarano u gašeno vapno i to je stvaralo veliki oblak vapnene prašine koji je zagađivao voćke i šume. Voćke su oboljele od neke bolesti koja ih je uništavala tako da rijetko imamo danas stare vrste voćki u usporedbi s Vrhovcem i Sveticama gdje su opstale stare vrste šljiva. Na području gdje je sada Flammifer, u Lugu, bila je ciglana, zatim tvrtka „Prvomajska“ koja je proizvodila strojeve, što je sada preseljeno u Karlovac. Tvornica Kordun u Malom Erjavcu proizvodila je posuđe, ali je već godinama zatvorena. Danas se je puno toga promijenilo, formirana je industrijska zona, privatnici imaju svoju specifičnu proizvodnju. Nadam se da ovdje neće doći industrija koja će štetiti okolišu. Svi mi, i tvrtke i pojedinci, trebamo razmišljati u smjeru obnovljivih izvora energije kako bi naš Ozalj bio što ljepši i kako bismo svi pridonijeli globalnoj zaštiti okoliša. Naša zemlja je zdrava, nije zagađena pesticidima i mogli bismo dobro živjeti od poljoprivrede. Ekološka proizvodnja je kod pojedinih domaćinstava zastupljena te ih ima oko 30tak u našem kraju koji su obiteljska poljoprivredna gospodarstva za voće ili povrće i tako pridonose zdravoj prehrani. KATARINA: U kojoj je mjeri po vama svaki pojedinac odgovoran za učinkovit održivi razvoj? ZDENKA STUPIĆ: Svaki pojedinac je odgovoran, sve počinje od obitelji. U obitelji se prenosi shvaćanje da treba biti odgovoran za naslijeđe koje smo primili. Svako od nas treba savjesno odvajati otpad. Ono što se može reciklirati treba reciklirati, ne bacati odjeću u kontejnere nego ju donirati ili dostaviti tvrtkama koje se bave reciklažom odjeće. Osobno imam odjeću iz second hand shopa i vrlo su mi interesantni. Moramo biti odgovorni i tako odgajati svoju djecu i unučad te upozoravati ako netko ne čini dobro. Sve počinje od nas samih. KATARINA: Hvala vam što ste došli u našu školu. Bilo je vrlo zanimljivo i poučno. Mladi sudionici Erasmus+ projekta „Udahni zeleno – ekološka aktivnost za održivu budućnost“ organizirali su događaj predstavljanja dosadašnjeg tijeka projekta u društvenom centru Ozalj te na Učiteljskom vijeću u školi. Prezentacija u Društvenom centru održala se 28. studenog 2023. te 9. siječnja 2024. godine u OŠ „Slava Raškaj“ Ozalj. Svrha prezentacije anketnog istraživanja bila je upoznati širu javnost sa znanjima, stavovima i promišljanjima učenika škole na temu ekološke svijesti kao i ukazati na uočenu problematiku. U obliku video zapisa i promišljanja samih mladih prikazane su provedene aktivnosti i rezultat volonterske ekološke aktivnosti čišćenja divljeg deponija. Događanju su prisustvovali djelatnici lokalne gradske vlasti, komunalnog poduzeća „Azelija eko“ d.o.o., ravnateljice obrazovnih institucija ozaljskog područja, djelatnici turističkih i ekoloških ustanova i udruga te djelatnici škole. Cilj provedbe ovog događaja bio je širenje vlastitih iskustva i rezultata na lokalnu i regionalnu zajednicu te stvaranje ideja za održivost projekta i novih suradnji.
Čovjekov loš odnos prema okolišu duži niz godina doveo je do velikog broja globalnih, regionalnih i lokalnih ekoloških problema. Neodgovorno i nepromišljeno ponašanje uzrokuje zagađenje prirode i životne sredine. Rezultat našeg nemarnog odnosa prema prirodi su klimatske promjene, zagađenje tla, zraka i vode. Osim toga, nepostojanje i nedovoljna razina svijesti pojedinca dovodi do nastanka mnogobrojnih ilegalnih i nezakonitih odlagališta u prirodi. Postojanje takvih odlagališta uzrokuje probleme u ekosustavima, ugrožavanje biljnih i životinjskih vrsta, otežan pronalazak hrane životinja, ali na posljetku i samo postojanje čovjeka. Zastrašujuće je da velik broj ljudi ne koristi odvoz otpada i ispravno odlaganje istog te svoj otpad iz automobila bace pored ceste i u prirodu. Pitam se može li se to promijeniti.
Obzirom da je sve do nas samih i najprije se svatko osobno mora pokrenuti i učiniti prvi korak, ponosna sam što smo mi dio tih promjena. Ma koliko naša djela bila mala, drago nam je što ih ipak netko vidi i što ćemo možda nekoga potaknuti da nas u tome slijedi. Svaka akcija iziskuje trud, rad i odricanje. Neka vam mi budemo uzori da se pokrenete i počnete imati razuman i zdrav odnos s prirodom. Autorica: Nika Brajković Intervju sa stručnom voditeljicom parka Dalijom Matijević Patrik Puškarić: Dobar dan. Možete li nam se kratko predstaviti. Dalia Matijević: Dobar dan, dobro nam došli u park prirode „Žumberak - Samoborsko gorje“. Ja sam Dalia Matijević, biologinja, stručna voditeljica u parku. Patrik Puškarić: Bioraznolikost u parku je doista impresivna. Rekli ste da funkcionira iako se radi o naseljenom području. Možete li nam objasniti kako je to moguće? Dalia Matijević: Upravo prisutnost čovjeka pridonosi većoj bioraznolikosti. Kada ne bi ovdje bilo čovjeka već vjekovima, koji je koristio i danas koristi ovaj prostor za sebe, za svoju stoku, za svoju familiju, za svoju zajednicu onda bi čitav ovaj prostor prekrilo šumsko prostranstvo. Prisutnošću čovjeka ovdje imamo vinograde, voćnjake, oranice, sve ekosustave koji doprinose većem broju biljnih i životinjskih vrsta na ovom području. Patrik Puškarić: Koji je značaj očuvanja voćnjaka autohtonih sorti voćaka? Dalia Matijević: Značaj očuvanja takvih vrsta je u tome da se sačuva genetsko bogatstvo koje će nam omogućiti njihov opstanak u ovim teškim ekološkim vremenima, kada ubrzano vrste nestaju, kada napada velika količina različitih štetnika, nametnika, bolesti. Mnoge vrste su zapravo pod prijetnjom izumiranja. Čuvajući naše genetsko bogatstvo starih tradicijskih vrsta zapravo čuvamo svoj kapacitet za opstanak. Patrik Puškarić: Koje vrste biste istaknuli kao Vama najzanimljivije i zašto? Dalia Matijević: Vrste koje bi istaknula na ovom području kao najzanimljivije su različite vrste orhideja. Oko četrdesetak vrsti orhideja na ovom području ukazuju na kvalitetno tlo, na raznolikost ekosustava i na bogatstvo ekoloških usluga koje su dostupne zapravo u ovom području. Također treba naznačiti prisustvo velikih zvijeri na ovom području kao što je smeđi medvjed, vuk, divlja mačka. Isto tako od vodozemaca i gmazova treba izdvojiti velikog vodenjaka kojeg ćemo u proljeće naći u našim lokvama, znači malim krškim ekosustavima. Ali isto tako treba spomenuti i salamandera, crnog vodenjaka, koji obitava u Hrvatskoj samo još na nekoliko mjesta. To je vodozemac koji se u potpunosti prilagodio životu na kopnu. Važno je spomenuti i niz europskih ugroženih zaštićenih vrsta poput crnkaste sase, ilirske perunike, autohtone crnogorice tise, blagajevog lukovca. Patrik Puškarić: Kako se osijecate kada u parku pronađete otpad? Dalia Matijević: Tužno, dakle tužna sam, ali isto tako to potiče na djelovanje. Ne možemo nikoga zapravo kriviti za to da imamo otpad u zaštićenim područjima. Ljudi koji su ovdje živjeli, vjekovima nisu imali na raspolaganju uslugu zbrinjavanja i odvoza otpada. Snalazili su se kako su znali i umjeli, na način za koji su mislili da je za njih bio najbolji. Danas, mi koji znamo više, koji znamo što zapravo znači otpad odložen u okolišu i koja je šteta, pokušavamo se baviti tim problemom na način da između ostalog i educiramo zainteresiranu javnost, ali isto tako i da prekinemo sa tom lošom praksom zagađivanja našeg okoliša od kojeg živimo i u kojem živimo. Patrik Puškarić: Smatrate li da su ljudi dovoljno ekološki educirani ili je još dugi put pred nama? Dalia Matijević: Još je dug put pred nama, ali svakako razina ekološke svijesti s kojom danas raspolažemo je puno puno veća. Prije desetak godina znali smo puno manje. Da, napredujemo sitnim koracima, dugi puti je pred nama, ali idemo u dobrom smjeru. Patrik Puškarić: Uočavate li ikakvu razliku u postupcima ljudi u odnosu na prije? Dalia Matijević: Uočavamo veliku razliku, ali kao što smo prije spomenuli, još uvijek nedovoljno. Prirodu treba čuvati. Klimatske okolnosti koje nas okružuju zahtijevaju od nas hitnu akciju, hitno mijenjanje naših svakodnevnih životnih navika. Napredujemo, ali trebali bi još brže i još bolje Patrik Puškarić: Vidi se koliko volite prirodu i koliko uživate u prirodi. Imate li kakvu poruku za mlade? Dalia Matijević: Imam jako puno poruka. Učimo o prirodi kako bismo ju bolje poznavali jer samo ono što dobro poznajemo možemo doista smisleno voljeti, štititi i u tome uživati. Intervju su proveli Marrtina Kućas i Patrik Puškarić. U ponedjeljak, 9.10.2023. organizirali smo akciju čišćenja divljeg deponija u Boševcima. U akciji su nam se priključili i gradonačelnica grada Ozlja, Lidija Bošnjak, komunalni redar, djelatnici komunalnog poduzeća "Azelija eko" i Ranger - čuvari prirode Karlovac.U utorak, 26. rujna održali smo aktivnost s predstavnicima lokalne vlasti i komunalnim poduzećem „Azelija eko“. Direktor Miroslav Cigić upoznao nas je kako se gospodari otpadom. Mi smo zatim predložili 4 lokacije na kojima se nalazi nepravilno odložen otpad te smo dogovarali na kojoj od predloženih lokacija možemo provesti volontersku akciju čišćenja. Predložene lokaciju su Boševci, Mirkopolje, Zorkovac i mjesto između Polja i Trga. Aktivnost Okruglog stola završili smo pitanjima koja nas muče i dobili odgovore od donositelja odluka. Nakon toga smo prošetali do reciklažnog dvorišta i upoznali se sa sustavom odlaganja otpada. I saznali da otpad koji ne možemo razvrstati kod kuće, besplatno možemo dovesti u reciklažno dvorište.
|
Izjava o odricanju od odgovornosti
Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije ili [naziv tijela koje dodjeljuje bespovratna sredstva]. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih. |